PERIFERNA NEUROPATIJA
Periferna neuropatija je oštećenje perifernih živaca. Uloga perifernih živaca je slanje informacija iz mozga i leđne moždine, tj. iz središnjeg živčanog sustava u sve ostale dijelove tijela i natrag. Živci koji mogu biti pogođeni perifernom neuropatijom su:
- osjetni živci koji primaju osjete
- motorički živci koji kontroliraju kretnje mišića
- autonomni živci koji kontroliraju rad unutarnjih organa
Ovisno o broju živaca koji su zahvaćeni, razlikujemo: mononeuropatiju (oštećenje jednog živca), višestruku mononeuropatiju (oštećenje dvaju ili više živaca) te polineuropatiju (istodobno oštećenje više živaca po cijelom tijelu).
Znaci i simptomi periferne neuropatije mogu uključivati postepenu ukočenost i peckanje u stopalima i šakam, trnce, oštru bol, ekstremnu osjetljivost na dodir, nedostatak koordinacije i padanje, slabost ili paralizu mišića i dr..
Najčešći uzrok mononeuropatije jest fizikalna ozljeda koju uzrokuje produljeni pritisak na živac koji prolazi blizu površine tijela uz kost (lakat, rame, koljeno). Također, živci se mogu oštetiti i prilikom napornih aktivnosti, produljenoj izloženosti hladnoći ili vrućini te tijekom radioterapije.
Neki periferni živci su skloniji jer se nalaze na izloženom mjestu (živac medianus, ulnaris, radialis te peroneus). Pritiskanjem peroneusa koji se nalazi blizu površine kože na vrhu potkoljenice, mišići koji podižu stopalo slabe, uzrokujući da stopalo visi.
REUMATOIDNI ARTRITIS
Reumatoidni artritis je kronično oboljenje zglobova praćeno upalom, oticanjem, bolnosti i gubitkom funkcije. Proces počinje u sinovijalnoj ovojnici koja luči sinovijalnu tekućinu koja služi za podmazivanje zglobova. Osim zaštitne funkcije, sinovijalna ovojnica osigurava hranjive tvari i kisik hrskavici građenoj od kolagena koja oblaže krajeve kostiju.
Kad upalni proces zahvati sinovijalnu ovojnicu, on razara kolagen i time se zglobni prostor smanjuje. Stvaranjem vezivnog i granulacijskog tkiva nastaje tzv. panus koji oštećuje i razara kost i hrskavicu, a kao posljedica javlja se nestabilnost zglobova karakteristična za progresivni stadij reumatoidnog artritisa.
Svi zglobovi mogu biti zahvaćeni, uključujući i male zglobove kralježnice. Karakteristična je jutarnja zakočenost, bolnost i otečenost zglobova. Često se pri dodiru zglobova osjeća toplina.
Kako bolest napreduje, simptomi su sve izraženiji, javlja se znano ograničenje pokreta, nestabilnost zglobova, deformacije te propadanje i slabost okolnih mišića.
TROFIČKI ULKUS
Trofički ulkus razvija se kao rezultat ishemijske nekroze i ulceracije kože, a može utjecati i na dublje strukture tkiva.
Lezija se prvi put pojavljuje kao papula (čvrsta izbočina promjera manjeg od 1 cm – bradavice, ugrizi kukaca…) na donjem dijelu nogu, najčešće na mjestu traume. Ubrzo se širi formirajući pustulu (mjehur ispunjen gnojem) podvrgnutu nekrozi. Ulkus prate bol, groznica i malaksalost. U roku od nekoliko tjedana, ulkus se povećava i razvija se površni smrdljivi, gnojni, crni premaz.. Ponekad se mogu izliječiti spontano, no u nekim slučajevima mogu rezultrati dubokim lezijama koje prodiru u mišiće, tetive i kosti. Ne liječen ulkus može rezultirati ožiljcima tkiva i nastankom invalidnosti.
DIJABETIČKO STOPALO
Šećerna bolest nastaje zbog poremećaja lučenja inzulina iz gušterače, čime se šećer u krvi ne metabolizira i ne prenosi do stanica koje ga koriste kao energiju za svoj rad. Zbog smanjenje količine šećera u stanicama i veće količine u cirkulirajućoj krvi, nastaju brojna oštećenja tkiva i organa koja možemo podijeliti na: angiopatije (vaskularna oštećenja) i neuoropatije (živčana oštećenja). Kao posljedica nedostatne cirkulacije i oštećenja živaca nogu nastaje dijabetičko stopalo. Kako su stopala opterećena noseći cijelo tijelo, osjetljiva su na promjene krvnih žila i živaca koji uzrokuju niz problema na prstima, tabanima, petama i svodovima stopala.
Simptomi su: promjena boje kože i hladnoća stopala, crvenilo, suhoća kože, bol, osjećaj trnaca, promjene na noktima i dr.
Charcotovo stopalo predstavlja posebno stanje dijabetičkog stopala kojeg karakterizira promjena odnosa kostiju stopala u tarzometatarzalnom dijelu. Promjena odnosa kostiju uzrokuje spuštanje svoda stopala što dovodi do promjena položaja i stvaranju natisaka. Natisak predstavlja ozljedu mekog tkiva koja zbog oštećenja krvnih žila i živaca ne zacjeljuje te nastaje rana koja se brzo inficira i nastaje trofički ulkus koji može dovesti do nekroze i gangrene. Infekcija i gangrena uzrokuju destrukciju mekotkivnih struktura s osteolizom kosti te tada slijedi amputacija prsta ili prstiju, dijela ili cijelog stopala.
Vrlo je važna prevencija dijabetičkog stopala koja uključuje: redovito pranje nogu, brisanje mekanim ručnikom, pažljivo i pravilno rezanje noktiju, primjena posebnih krema te nošenje udobne obuće. Postoje posebne čarape za dijabetičare s utkanim vlaknima koja poboljšavaju cirkulaciju, a ortopedi preporučuju izradu posebnih ortopedskih cipela po mjeri.
