Simptomi
Osteoporoza je tiha bolest koja ne uzrokuje dramatične simptome. Većina kronične boli koju bolesnici primjećuju posljedica je patoloških prijeloma. Patološki prijelomi su prijelomi koji nastaju bez očite sile. Primjeri uključuju prijelome kralježaka tijekom naglog pokreta ili prijelome tibije tijekom laganih sportova. Pacijenti su asimptomatski godinama prije nego što se takvi prijelomi primijete. Nakon prijeloma počinju bolovi u kostima i mišićima, pri čemu su leđa najviše zahvaćena.
Prijelomi kralježnice javljaju se s iznenadnom boli koja se obično ne širi i pogoršava se pri nošenju teških tereta. Nakon akutne boli javlja se osjetljivost na mjestu prijeloma kralješka, a bol traje mjesecima i ponekad ne prolazi. Zbog prijeloma kralježaka mijenja se držanje. Držanje postaje kifotično (pogrbljeno). Osim kralježnice, zahvaćene su i male kosti šake i stopala. Osteoporoza se često dijagnosticira kada se slučajno slomi kost stopala. Stopalo se sastoji od 26 kostiju, od kojih su većina vrlo male i mogu se slomiti pod stresom.
Epidemiologija
Osteoporoza je najčešća metabolička bolest kostiju i ujedno najčešća bolest koja dovodi do prijeloma. Prijelomi uzrokuju goleme troškove zdravstvenom sustavu, s gotovo 9 milijuna prijeloma godišnje. Oko 200 milijuna ljudi diljem svijeta pati od osteoporoze, a jedna od tri žene starije od 60 godina zahvaćena je osteoporozom. Prijelomi se najčešće javljaju u kralježnici i često ne uzrokuju nikakve simptome. 25% žena u postmenopauzi ima barem jedan prijelom kralješka. Najčešći su prijelomi vrata bedrene kosti, donjeg dijela palčane kosti (radijusa) i lumbalne kralježnice. Rizik od prijeloma raste kako se smanjuje gustoća kostiju. Osteoporoza je bolest razvijenih zemalja, a najveća incidencija osteoporoze je u Aziji, Sjevernoj Americi i Europi. Zbog povećanog životnog vijeka, bolje medicinske skrbi za starije osobe te načina života koji zanemaruje tjelesnu aktivnost i zdravu prehranu, osteoporoza se smatra bolešću budućnosti.
Dijagnoza
Osteoporoza se vrlo često otkrije slučajno, kada se dijagnosticira prijelom kosti ili tijekom sistematskog pregleda.
Denzitometrija – ova pretraga je zlatni standard u dijagnostici osteoporoze te ujedno najpreciznija pretraga za mjerenje gustoće kosti, odnosno koštane mase. Metoda je neinvazivna, ne zahtijeva pripremu te je jednostavna i brza. Pregled traje samo 5 minuta, a doza zračenja tijekom pregleda je zanemariva. Denzitometrija se preporučuje osobama starijima od 50 godina koje su dugotrajno liječene kortikosteroidima, muškarcima starijima od 70 godina i ženama starijima od 65 godina, osobama koje su primijetile gubitak visine od nekoliko centimetara, ženama s amenorejom (izostankom menstruacije) i drugima.
CT koristi se u dijagnostici osteoporoze tibije (goljenice) i radijusa (palčane kosti). Nedostaci ove metode su visoka cijena i velika doza zračenja koju pacijent prima tijekom pregleda.
Ultrazvuk – prednost ultrazvuka je mogućnost dinamičkog pregleda, odsustvo zračenja, široka dostupnost… Nedostatak je niska osjetljivost i nedostatak podataka o gustoći kostiju. Ultrazvuk se temelji na valovima frekvencije od 200 do 1000 kHz i koristi se u području palca, prstiju, potkoljenice i petne kosti.
Rendgen – Rendgenski snimci kostiju se ne koriste kao metoda dijagnostike osteoporoze zbog nedovoljne preciznosti. Rendgensko mjerenje je visoko individualizirano, a granica pogreške u procjeni koštane mase iznosi čak 50%. Rendgenske snimke dobro funkcioniraju kao metoda probira u općoj populaciji, no osteoporoza se ne otkriva na rendgenskim snimkama dok se ne izgubi oko 30% koštane mase.
