Ljudi koji se često bave aktivnostima vezanim uz plantarnu fleksiju te oni koji značajan dio dana provode stojeći ili hodajući skloniji su razvoju petnog trna. Ova vrsta boli česta je i kod nekih profesija (poštari, medicinske sestre i prodavači), ali se može pojaviti i kod sportaša koji često i intenzivno skaču ili trče (odbojkaši, atletičari, trkači, skakači, balerine).
Vrlo važan čimbenik u sprječavanju pojave petnog trna je prepoznavanje čimbenika rizika, a to su:
DOB – što je osoba starija, veća je mogućnost nastanka petnog trna. Do 98% osoba koje imaju trn u peti su starije od 40 godina. Promjene u obrascima hodanja povezane s dobi, kraći koraci i povećan kontakt stopala s tlom mogu pridonijeti razvoju petnog trna.
TJELESNA TEŽINA – Prekomjerna tjelesna težina značajno povećava rizik od petnog trna. Osobe s prekomjernom tjelesnom težinom čine 46 do 82 posto oboljelih od petnog trna. Petni trn je također povezan s dijabetesom, iako je nejasno je li to zaseban faktor rizika ili samo nuspojava činjenice da je dijabetes češći kod pretilih osoba.
ANATOMSKE STRUKTURE – Ljudi s kratkim mišićima potkoljenice i ukočenim Ahilovim tetivama posebno su izloženi riziku. I "visoke pete" i ravna stopala mogu povećati rizik od ozljeda. Do 81 posto onih s petnim trnom također ima ravna stopala.
GENETIKA – Ljudi koji su genetski predisponirani za brži rast kostiju kao odgovor na mehanički stres vjerojatnije će razviti trn. To objašnjava zašto neki ljudi, unatoč tome što su izloženi jednakim ili većim opterećenjima, razviju petni trn, dok drugi ne.
OSTALE BOLESTI – Osobe s artritisom, osobe starije od 61 godine, pa čak i 80% osoba s osteoartritisom i 72% osoba s reumatizmom, vjerojatnije će doživjeti petni trn. Osim toga, 45 do 85% ljudi s tendinitisom luka ima petni trn. Sličan uzrok za sva stanja vjerojatan je s obzirom na to da sva dijele nekoliko drugih čimbenika rizika, kao što su dob i prekomjerna tjelesna težina.
